Dalmacija nam velikog sina dade!

Dalmacija nam velikog sina dade! Najljepša djevojko na svijetu strašno si me trebala Bijelu haljinu za vjenčanje ti si stoljećima čekala U jugi proganjan mučen s bolom siđe sa tvoji skuta I ovdje na zapadu proganjan od grada do grada luta Od malena tvoju slobodu sam sanja za nju radio i pao Koliko sam te mila volio beograde se strašno bojao Iz grada Pariza curo mila kad ti tužne vijesti čula I na oltaru di sam se krstio za moju si dušu molila I pod Pariškom hladnom zemljom u srcu…

Sloboda je veća od života

Sloboda je veća od života piše: Ante Marinović, Stankov Nitko ne može sunce ugasiti Nitko ne može zemlju zakočiti Nitko ne može more prisušiti Nitko ne može vjetar uhvatiti Nitko ne može ljubav uništiti Sunce žarko i toplo viječno će grijati Zemlja će se oko sunca vijećno okretati More sinje viječno će biti i šumiti Velebit će svake godine buriti i piriti Domoljub će svoju zemlju do groba ljubiti Pardon Bog bi mogao u tren sunce ugasiti Bog bi mogao u tren zemlju zakočiti Bog bi mogao u tren more…

Lijera od Talijera

Jednom negdje novo sutraopet krasit će nam jutrasastat ćemo svi se znaniopet u našoj kavani U kafiću od Taliragdje Thalije lira sviragdje mornari glumce kemijajukušinima skalina u sjajuGdje fakini glume presidentegdje se pije esspresso al dentegdje su nasukane sve nam riveuz Franov pistaccio bačvi pivePočuti ćeš kako mačka lajekom je pijevcu kokoš snijela jajesvi su goli tu na modnoj pistivjertuozi vladanja artisti Tu ćeš usnut prav San ljetne noćitu će Desdemona sklopit očiDunda čut ćeš gdje dukate plačeBokčilove bragešice gaćeKralja Leara ponad gradskijeh miraniz Dubravu vilinskijeh Satiračut ćeš od Grižule…

Ultimi bali

Sad gubi naš se đe si, kenovašušuri freški čuju se Getomo Sveti Vlaho navada novašušuri tvojom hridinom svetom Postasmo stranci mi sebi samiko čombulini, vrte svi s namimuzu te Grade ko Svetu kravuza solde puste svu su ti slavuzbili u gambuže od suveniraultimih bala kurbinog pirasva srebra, sva zlata ti platauzroče istini od bankomata Divento sad si ono što njesiprofit sad tobom picetu mjesio Grade stari vjekom Njarnjasadaj progovori… pusti gnjev glasa

Oči u oči

Naši su Branitelji Neobrijana, krezuba bagra, Šutke trpimo pijanu dekadenciju Pod teškim teretom pijeteta Još rijetke neokaljane duše Vode na uzici fobičnog ponosa U slijepu ulicu Izolacije Neki životare, hine normalnost Pod bombama nakaradnih zvijezda Virtualne stvarnosti Poneki bježe, dok još mogu (ali kamo?) Štakorolike aveti Hrane se tom otužnom slikom I prodaju ostatke društva Za sitan interes Tek naslućujemo oko Neke više sile Koja nas iz zasjede gleda I podiže šapu Izmorene od bitke S najljućim neprijateljem – susjedom Povijest će nas mutno pamtiti Po malenkosti Ovim se narodom…

Tako je zborio Orlando

Ja sam kamen i SlobodaSvijeta što predamnom hodaja je čuvam mačem ovimi sa Gradom snenim plovim Od sirenja Milašicii parunu Buni ViciStancu, Vlahu, Niku, Pjerulakat služi moj za mjeru Sa Svetim sam Vlahom skupasve dok Baru Maro lupas Vjerom slijeva, zdesna s Nadombdijemo nad snenim Gradom Mi branimo svu Dubravuljude nazbilj i Njarnjasei čuvamo ključa bravuda ne ide Grad nam nase *Moj skromni doprinos 600-oj obljetnici postavljanja Orlandovog stupa u Dubrovniku.

Divna Žena! Divna Zemlja!

Divna Žena! Pise: Ante Marinović, Stankov Posvećeno Majkama koje djecu goje da vole Hrvatsku U umjetnoj genecidnoj jugi gdje ona nije smjela Jedna poštena ponosna lijepa i divna Hrvatska žena Odmah od rođenja za svog sina plan je napravila ona Hrvatsku cijelu svome sinu u srce stavit htjela i željila Ta kršćanska divna žena ona je moja majka mila bila Mama je moje srce od malena svakog dana tajno širila I puno svoga truda za to dala i nije stala dok nije uspjela Od tad u mom će srcu do…

Piloni Ragusei

Što još reći o Stradunu, a neznanomožda da je ispod njega more slanoda je na nosače fisan svetog drvana njem da nam svima bila ljubav prvai da pločica je svaka tisuće korakađiravanjem ishodanih slatkih, slanihsa svijeh strana ljudi svijetasa kruzera što su stigli na konjčetuStradunom ih uvijek vidiš cijelu četuu falange s kopljima se naprijed krećua ne znaju da piloni ispod stenju, kmečupod teretom stoljeća dubrovačkih proljećaod svetog drva rastočenog sitne trinešto cijeli svijet naš nose na vrh škine

Grad tame (Vukovar)

Razrušenim ulicama grada, prolaze majke pune tuge i jada. Nastradala zbog njih cijela brigada, jer vikaše stranci „Ubi! Ubi gada!“. Uplakanih lica majke sad prolaze, njihova im djeca u susret ne dolaze. Idu tako sati, dani i godine, a za mrtvima i danas još traga se. Na poseban datum svijeće pale se, da borci nikad ne zaborave se, jer Heroji oni naši postaše, zauvijek u srcima Hrvata ostaše!

Barjaci Svetoga Vlaha

Barjak se povija pred crkvom Svetoga Starcačaste i štuju Svetoga Vlaha parcaleprša svila kroz ariju, barjak zrak siječei čuješ ZdravoMariju i miris Svijeće Toke i dolamica brkata licabarjak se vrti ko krilim’ bijela pticatriput se Svetom Vlahu tada pokloniu svoj nas zagovor o Parče mili sakloni

Split kakvog volim

Nije Split za me Hajduk i rivaBaće i Matejuškavengo je klapa što voltom pivadok Šoltu val ljuljuška Nije on niti Splitski festivalpobjednik njegov na tronuon stari dubrovački je rivalplesnjak na Bastionu Nisu ni Marjan, Spinut ni Beneveć to su pjesme od grupe Stijenei kad se Mare sa cvićem hvalidokle joj pivaju Mladi Batali Volim ja Giba, stih TBF-ama Tedi Spalato pjesmom me refajoš kada Meri provuče sjetusrce mi kuca brzinu petu Pa pustim Doris da me razgalia niti Zori ništa ne falii što još pametno na kraju rijetSlobodne Pomet i…

Čekala me Moja Staza

Čekala me Moja Staza Piše Ante Marinović, Stankov, Australija Posvećeno onom sretom koji se doma vrati Jao upao u jamu ispod svijeta gazio i ronio tuđe more svijetla i tame Tuđinu gradio dvore i svoju djecu dao ostario ni hvala od tuđe mame Hvala ti moj mili Bože vratih se natrag živ mojih djedova dvoru i oltaru Hrvatska nemože bit na grobu i molit za dušu djeci kad u tuđini umru Sinoć na Dalmatinskom ljutom i junačkom Domagoja kršu stojim I miloj na plavom nebu mjesec gledam da i krasne…

Bete

Marin bje nestašno dijetesvi ga su zvali Beteoptikom on je planetegledao kako lete Iz svoje “Betine špilje”palio jedrima miljea Mletci nijesu znališto im to snasti pali Ne znahu optičarašto brode im izgaralećam od najfinijeg brusaMarinus Ghetaldusa Moj skromni doprinos 450-oj obljetnici rođenja našega Marina Getaldića (1568 – 1626)

Domoljublje je sreća najveća

Domoljublje je naciji sreća najveća Piše Ante Marinović, Stankov Znam da će mnogi reći za poeziju pisati ima više načina a Marinović puno o Hrvatskoj ljubavi piše Moj odgovor bio bi vama da lako je pisati pjesme o moru mornarima i galebovima gorama i pticama Gore o zvijezdama živim ljudima i o njihovim bojama bitkama kulturima običajima padu i uspijesima Nemam ja vrijemana šetiti se poljima pisati kako i divije ruže mirišu i kako se zemlja oko sunca okriće Sva ta nebeska čuda i zemaljske ljepote i slobodnih naroda pad…

Obogati Srce čovječe!

Obogati Srce čovječe! Piše Ante Marinović, Stankov, Australija Gle oni ljudi koji misle da im je vrijednije nekoliko tjedana rada Nego otići doma i reći majci zadnji zbogom ljudski se ne ponašaju Da takvih ima nažalost puno i puno koji idu u crkvu svake nedjelje Fratri i svećenici sa oltara govore vazda o Majki Božjoj i to je lijepo Bogu bi bilo milo da se također često spomenu i zemaljske majke I običnom puku treba ozbiljno kazati vrijednost tih majki na zemlji Svaki bi onaj razuman domoljub trebao znati da…

Ovčara

Ovčara piše Ante Marinović, Stankov Balkanske sotone Hrvatski dušmani najgori do sada Sa nevinom našom krvi gušili ste i bojate danas Hrvatsku Uz pomoć domaći izdajica kurve rusije i prokletog zapada Kukavice prokleta bando pucajte u prsa U srcu našem mi imamo milu Hrvatsku I oko vrata svetu krunicu i dragoga Isusa Njih ne ljubit onda bi sotone kao i vi bili Ne možete ubiti u nama Isusa i milu Hrvatsku Bogu i domovini mi smo se zakleli i ustali Naši su djedovi umirali četrnaest stoljeća Za Isusa i svoju…

POGLED U PRAZNO

  piše: Denis Kožljan pogled zaustavljen na putu do svjetlosti, zarobljen u mraku krvnika, jauk majke, vapaj sestre, brat još drži se ali one… suze peku,  srce razlama se na krhotine, heroji otišli s pjesmom bliže Bogu, golubica želi mir,  zamahnula krilima dok krv ispisuje imena heroja, zemlja natapa se bolom, rat ispisuje scenarij nalik hororu, autori nepoznati, junaci označeni krunicom na humku bliže Križu, rafal odzvanja, nije više daleko, pobjeći ili ostati na ognjištu, pitanja bez odgovora dok godine za sobom ostavljaju tragove ponosa zvona izgubila snagu, tek ruke sklopljene…

Vukovar grad heroja

Visoko stojiš ti, makar Uništen i Krvlju obliven bio, Opustošen i zaboravljen. Volontere svoje poubijao, A majke i žene bez muževa i sinova ostavio. Raznesen,   Gađan, Ranjen, Ali ti si opstao. Digao si se iznad svih,   Heroj postao, Emocije prouzročio, Rane načinio, Ožiljke ostavio, Jauke izazvao. Ali vrijedilo je, jer ipak nakon svega nikad nisi izgubio…  

NA GROBLJU

Na groblju me uvijek ista spoznaja skrsi da  ljudski zivot kao svijeca izgori i svaciji jednako nestane i svrsi u IME  na kamenoj ploci na kraju se pretvori. Prolazim od groba do groba i bezbroj imena citam pred oci naviru lica mnoga… draga… Pocivaju u miru , daleko od rodnog praga Da li im je laka zemlja, sapatom se pitam? Sapat mi srce kao ostri noz probode; Seobe naroda svatko na svoj nacin vidi. Mnostvo sto ispod tudjih obzorja spava ‘Trbuhom za kruhom’ je islo, snovima opijenih glava… Nikad se…

Suza na Tuđoj Zemlji

Suza na Tuđoj Zemlji Piše Ante Marinović, Stankov Lutao sam i gost mnogih rijeka i na ušću Nile, Hudson i Amazonke bio koje napoje žedna grla slobodnom svijetu Gazio sam svud po svijetu i govorio da sam iz Hrvatske, i momak me pita, “pokaži na karti tlo zemlje svoje” Moja je Hrvatska daleko i govoreći momku suza mi kapni na zemlju i rekao da u Europi je i ne vidi se u mrakuje Letio sam po kugli zemaljskoj i lutao i gledao uzalud na njoj tražio i nigdje vidjeti ime…

Bog ima oca

Toliko umišljen Smišljen i promišljen. Toliko se visoko drži Da ga sa zemlje Nitko nemože skužit. Više se ne boji ni visine To mora zahvaliti ego A ne znanju. Kajanje je isto Kao i lajanje Ko se kaje Taj i laže. Osječa se osakačeno Krstili su ga Dok je bio mali Ali on to nije htio. Ne voli budale, Tako kada budale Bacaju vodu Po ljudske glave. Rade iz vodu budale Voda je za piće I da se ostičisti ispod pazuha Ili lice. Ljudi u africi zedni Crkva im kao…

JAGODE (Noćne more)

Zatim sam išao klati i čerupati piliće baš jučer i to je bilo lako   Zatim ona bol u glavi? Umor. Uopće ne prestaje   Zatim pritisak u …nešto u zraku.. Mislio sam sve do sada kako se to mene ne tiče   Zatim vjerujem; dolazi čovjek-leptir Svijetlost pod prozorima običnih   Zatim promislim; ovo postaje glupo i suludo u tolikoj mjeri da je zacijelo otkazao   Zatim gledam okružje; stvarno je krvav mjesec i sve puca od iščekivanja   Zatim, pogled na mjesec, na zidne grafite, parole bude  toliko…

Falkuše

Kad se sritnu pod jidrima ispod Palagruže samo drvo, nema lima di falkuše kruže Od falaka im bivaci priko njih se jidro baci palagruškim bilim žalom šumi more valom Pa im pjesme zvuk ponesu priko svjetionika gdje galebi jaja nesu sred tišine krika *Falkuša – Komiški tradicionalni ribarski brod Početkom ljetne ribolovne sezone, krenule bi falkuše zajedno na Palagružu, najbrži je mogao birati ribolovnu postu i mjesto privremene nastambe na žalu. U prošlosti ih je znalo biti i do 70 na toj regati (svojevrsna “Issolana” al pari današnjoj tršćanskoj Barcolani)

Gušter

Kad te Gušter sa Lovrijenca zdimi što dobiješ zadrži i primi otvori ti kavobande boka na dno mora karkas ti se skljoka Znamenita kugla Gušterova ne znaš gdje ti krma, gdje ti prova izmjeni ti skicu od plovila pa je krma gdje je prova bila Ti ne kukaj Mletački trgovac što za popravak ti velik novac bolje snijevaj vječnost u Mletcima gdje ne grmi Gušterova rima *Gušter – Znameniti top s dubrovačke tvrđave Lovrijenac, kojeg je 1537 god izradio Ivan Krstitelj Rabljanin. Pao je u more kad su ga Austrijanci…