Vriska djece

Dal ste čuli vrisku djece Kad ulazim na vrata stana Radost i iskrenost, grlenje i ushit Ne, to nije kupljeno novcem Nego darovano od Boga Da se život izdrži A rane zaliječe To je ljubav iskrena Njoj svemirska prostranstva ne znače ništa Ona se ne obazire ni na vrijeme ni prostor Niti za djavolje jame smrti Jer Bog je ljubav i život. Ta stvarno nešto raja ima vec na Zemlji.

Uzivotu sam upisao Samo jednu skolu To je ona zivotna I znam da nikada Necu dobiti diplomu. Zato sam sada na moru Kao olfo berem lovu Ali pod ovim Nebeskim krovom Ništa novo. Svake godine djeca U 9 mjesecu kreću u školu. I tako po zakonu 11, 12 do 13 godina I to je to. Onda posao Onda lova Ali nikakova Nova škola.   Danča Rajski

Prosle su godine Prosli su dani Ljudi u drštvu Nikada nisu bili sami. Smak svijeta je Samo da nema ljudi. Baš smo čudi. Ne nestaje svijet Ni život Ako dođe kraj ljudima. Da vam se mašta Nebi poljuljalja Dok je god ljudi Bit će sexa Jer se drugačije Djeca nebi rodila.

Zbrka

U travi brkati mačak zapeo za maslačak spazio malog miša kroz travu kako šiša I skoči macan spretno na malog miša sjenu uzalud trud mu bješe jer mišo nesta u trenu A miš je, uvijek se hvali dotada žrtva mu bio al ovaj mišo mali u travi vješto se skrio Iz trave mišić gleda macana velike brke uhvatit mački se ne da pa pazi ti te zbrke

Mirno spavaj, Sofija

Rođena si kao mudrost Kao svetla drevnih biblija Čuva tebe večna radost Mirno spavaj, Sofija Prosu se na jastuku kosa I u sebi plavet krije Vilenjaci plešu na vrhu nosa Stražari su sna male Sofije San je kao nenapisana bajka Ko zna šta devojcica snije Nad njom bdi tiha majka Anđeo mira, uspavane Sofije.

Louis Daniel Armstrongova truba

Tebe koju sam toliko volio Brata s kojim sam se zajedno rodio Oca i majku i tu nesnosnu buku Zaprepaštenje dok sam gledao kako se tuku Vruća ljeta i hladne zime Valove dolazeće plime Posao koji svakodnevno radim Otvaranje oči ujutro kada najviše patim Kasna i rana druženja u lokalnom kafiću Tijelo svoje kako se odaje piću Padanje lista, vjetrom odnesen Golo granje kasno u jesen Baku svoju kako o prošlosti pripovijeda U zagrljaju neizvjesnosti i sva sjeda Kada bi na puža nehotice stao Svaki relaps kada bi u depresiju…

Dandelion

Fly high dandelion cute by breeze blown away open your small parachute in the air up stay Don’t look ever down bellow stream up for the skies fly fly little flowery bro’ my heart with you flies Maslačak Maslačče poleti gori otpuhnut lahorom padobrančić svoj otvori leti ranom zorom Oni dole nisu sretni k nebu gore ti poleti leti mali brate cvjetni srce moje s tobom leti

Đačka ljubav

Đačka ljubav jednom dođe i kad prođe i kad prođe, nikad više, nikad više, za njom se uzdiše.   Sve prolazi kao sjena osta đačka uspomena. Uspomena davnih dana naših đačkih drugovanja.   Viče tata, viče mama: Uči, uči sine ! Vrijeme se kotura, jednom će doći i tvoja matura.   Ne mogu da učim. Ne mogu da spavam. Đačka ljubav nije šala poljubi me mala.   Zaboravili tata, mama šta je đačka muka, kako su im bila draga pisma ispod klupa.   Profesori su nam ljuti. Roditelji su nam…

Mrzljenac

Snjegovi, snjegovi ljuti snijegom zameteni puti ni vuka ni lije nije samo mraz ljuti brije Škripje kroz leden grane nema tu vrapca ni vrane samo led visi niz jele od zime cvokoću bijele I štrekne zvuk kroz bijel muk ko da sva šuma zdruca nije to sovin huk to mrazom drvo puca

Galeb u snijegu

Bake Zime bijeli sag prekrio je Cres i Pag i Lastovo i Korčulu snijeg je na svakome mulu Ni galeb se ne primjeti kad na bijelu stijenu sleti samo kljun mu žuti dreči gusti snijeg mu kliktaj priječi Žute stope od peraja oči lutalačkog sjaja dok se gega bijeli baja sniježnim stijenama od kraja Kad poleti ko pahulja ponad mora bijelog ulja vidiš samo kljun mu žuti što Proljeća slavlje sluti

Pozdrav Proljeću

Nije Zima duga vijeka čim mjendul bijel cvate jer Proljećem Ljeto čeka ptice da se vrate I da visibaba bijelom glavicom proviri i kolibe da napuste s ovcama pastiri tratinčice osuti će osunčane strane kad proljetno blago sunce livadama grane I brat ćemo proljetnice veselit se cvijeću cvrkutat će s nama ptice svoj pozdrav Proljeću

Matori Gattor

Sa mnom potpiso moj mačak pakt akt o nenapadanju da hranim njegov probavni trakt grli me danju i da mu pomognem suzbit samoću grli me noću oldie on navije LP ploču o Whiskas-ovom toću I prede, prede li prede… ko kultivator moj mačak crni i sjajni matori Gattor

Born to die

Ostala je sasvim mala iskra, kao riječ i neki treptaj sigurnosti u kaosu rastakanja. I sve što se ponovno rađa, vraća se i tuguje nad vremenima koja su se već dogodila u dalekoj budućnosti. Na štandovima kupuju kobasice i piju loše vino, pogledi streme čistoj zreloj vodi, napajanje stari, a djeca se rađaju s materijalima koji su iznikli iz dvorišta nepoćudnih. Svijet teži harmoniji koja nikad nije bila neki pojam oko kojeg bi se mogle skupljati vrane i davati počast suncu. Sve to zajedno trči na klimavim nogama blagdana i…

KRISTALNA STAZA DJEDA MRAZA

Djed Mraz i sobovi dobili su gripu na Sjevernom polu pijuckaju čaj u toplome krevetu kišu svi u hipu čak i mali vilenjaci padaju u očaj. Silnim kihanjem podižu pahulje kojima prekrivaju sela i gradove cijela zemlja sliči na bijele dragulje pa sva djeca sanjaju vesele snove. Dok lepršaju na crvene krovove razigrane pahulje zovu na igranje spustite se saonicama niz bregove dođite, dođite s nama na grudanje. Obucite zimsku toplu odjeću ne zaboravite kape i rukavice mekane šalove na usta za sreću da vam ne naškode smrzavice. Sagradit ćemo…

Kako sam postao pjesnik

Iz kumsa posto sam pjesnik ko i sva druga djeca čitajuć’ Plavi vjesnik i stripove Kekeca Sad slušam Eleonor Rigby al i sad ko kad bjeh dijete lete Den Dery i Digby na neke druge planete Volim i stihove Sanča i Stinga pjev ptica prije ran zore al vidim Panča i Džeri Springa za pravdu kako se bore Stripovi djetinjstva pjesnika tvore ko nepresušno su vrelo oni su ljubav vječna i more stihova što žare čelo Tako sam pjesnik čisto iz štosa Držića obožavam i ja ko i on Dugoga…

Mačurde i mišonje

Vrlo društven ja sam tip društvo moje čak tri mačke ljubav pokažu u hip donose mi mrtve svračke Ponekad i miša živa da mi polumrtav piva ajajaj ole karambu tu od boli sjetnu sambu Kad se samba sva utiša mačor veseli se mesu ja ga pustim malog miša zahvalan sam mu na plesu

Majčina ruka

Za ruku vodila u dječji vrtić me mati Jugo je bilo orkan na mostu od Pila vjetar me htjeo odnijeti u visinu al’ čvrsto držala za ruku moja me mati Mokri smo bili i mi i palme i Lovrijenac, al’ ne od kiše već od kapljica prašine morske nošene vjetrom prekrivala je Grad kao bijela koprena Na Pilama se stvarao tanak sloj slanog morskog snijega I sad se sjećam njega i nježne tople ruke moje majke

Smiješ(a)ni kokošinjac

Nije mi logika baš jaka strana u kokošinjcu čuči mi vrana a kokoš moja nad morem leti flotila slonova plovi ka Kreti Kitova krdo livadom pase gle morem roni bodljavo prase žirafa glasno bleji iz tora ovca se gnijezdi na vrhu bora Iz mišje rupe cijuče pas a na njeg’ laje miš na sav glas ma gledaj samo… joj kakva zbrka u počast gospara Ratka Zvrka* *Ratko Zvrko (1920 – 1998)  –  dubrovački pjesnik, boksač i novinar… autor legendarnog Grge Čvarka

Zimski sladoled

U ulici Kraljice Marije za male i malo starije bijel, šlag mu ko led naš zimski sladoled Paste i razna pića bilo sve u Šikića pjatinić za jesti ođe ili kartončin za vanka pito je dundo Živko serio iza banka Na banku vaga meni do glave u banku mentine zelenoplave Na izlog i sad pogled mi leti gdje je moj zimski sladoled ljeti

Šuma

U noći mjeseca mlada tko se to šumom potkrada je li to Ježić il’ Zeko nešto je Ježu reko Možda je krila lepet od profesorice Sove il’ šume strah i trepet Puž vlaži putove nove Nitko taj nije bio u šumi u toj noći mali se Ptić bio skrio od Sove velikih oči  

Pjesma mojoj kćerki Teni

Kao što golub leti Svome jatu Tako i ja idem Svome zlatu   A zlato je moje Tena To je ljubav Kakve nema Zlato je moje Te-e-e-na   Zlato je moje Tena To je ljubav Kakve nema Zlato je moje Te-e-e-na   P.S. Pjesma je nastala dok sam nosao Tenu kada je sa acc. 3 mjeseca patila od grčeva.

Žabac Plačko

Romansa bje to bez premca kad Žabac sreo Žapku kraj malenoga zdenca u neznanom šumarku Trajaše ljubav dugo kreket njen njegovom terca al’ “Dobar dan želim tugo” Žapka mu zabi sred’ serca On prežalio je nije o njoj i sada sni sne dok mjesec žut noću sije čuješ i sad mu KRE KRE

Snovi malog Mije

Mali Mijo Svijet usnio poput šarenog balona maloga su tada Miju sni odveli u Indiju na leđima slona Još je sanjo Mijo malen balon šaren kako nebom u njem juri do Mjeseca barem A do Sunca on ne želi osto bi kod kuće jer na Suncu… baka veli da je vrlo vruće