kao u novembru

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
Osipa se zimska noć nad tvojim krovom.
Jesen je već odavno prošla 
i novembar jedan.
On je ostao zarobljen zauvijek u četiri zida.
Još uvijek tako hladno je, 
kao u sjećanju
a pod usamljenom strehom doma,
u kom si čekao kad ću pred tebe lomna
kao staklo stati, 
skupljaju se mali vrapci ozeblih krila.
Posmatraš me u šutljivom iščekivanju,
u očima ti se ogleda
hiljadu riječi koje opet nećeš reći
znajući da ti poznam govor grudi
iz kojih uzimam tišinu
da je poremetim samo dahom sa usana
što u plamenu groznice gore.
Sasvim blizu mi ,mirišeš na novembar
i jesen u mojoj kosi 
kroz koju zavlačiš prste.
Znam koje su ti strepnje
i šta bi se s lakoćom pokidalo 
na ramenu mome
kad bih samo jednu riječ provukla
kroz ovu noć 
u ovoj kojoj novembar traje.
Znam, dok mi potiljak miluješ 
i pogledom po mom licu pišeš žudnju
kud bi se ptice razletjele 
kad bih se usudila da ti kažem:
Zamrači ovu odaju. 
Sakrij me!
Utaji me u svoje oči.
Gledat ćemo se tim sjajem.
Ja tišinu s tobom volim 
i taj izraz za ljubav
kojeg samo ti bez riječi znaš da nađeš.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting