kao

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Kao da je prečesta malo

ova riječ kao

                                                           u mojim pjesmama.

Jednom sve je u meni cvalo,

bilo pa propalo,

užasno mi žao,

al sve lijepo u ponor je palo.

Sada samo,

još tu i tamo,

proljetni rijetki vjetar

uspomene budi

kao val nade u dan

jedan…vedar

ili san ludi…

Ma ja sam

sebi nejasan

I osmijeh njen je rijeka sreće

koja mene više ne umiva

nestala je bez traga

a u sjećanju sve mi više draga

iako ju sada baš i ne srećem.

Ne znam što se sa mnom zbiva

išao sam valjda dovraga!

Ovo il’ je san,

ili sam lud,

ili zaljubljen

A bit će da je od svega pomalo

nekako, kao da znam

…napokon ono što srce oduvijek je znalo!

Na kraju sigurno je jedno

-ma nema te rijeke, jezera, ni mora

…bar približno čarima njena izvora

…netaknute vode svete

…kao svako ono dijete

…što ljubavi je žedno

…tako i za mene

-ah, od nje sve to krene!

Da, taj izvor počiva

u njenim blagim očima

i nije prečesto ništa

dok iskreno ne zablista

pa tako i ova riječ kao

uz sve ostale riječi…

 

Jer ništa neće da me spriječi,

osvajat ću je pjesmom,

tko zna, možda čut će

i…onda postanem njeno ušće…kao

One thought on “kao

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting