Hazur!
Hazur kićeni svatovi,
podigli se maglicama
a bubnjevi teški tuku
po zvjezdanim ravnicama.
Hazur mlada,
cvijet svemirski,
hazur mjesec,
hazur noći,
hazur božji talambasi.
Ah,
ljepoto sa istoka,
Kal-El-Hana, zvijezdo mala.
Kuda nebom uplakana
bez ženika,
bez prstena,
visinama pustim hodiš?
Zalud nebu hrle ruke
i molitve,
i pokore.
Zalud vapaj na usnama,
zalud telal s moje gore.
Ne čuje me zvijezda plava,
juri kristal visinama.
Lijepa li je,
lijepa li je…
Sveti znamen i zakletva,
plava zvijezda plave noći.
Kal-El-Hana u uzdahu,
Kal-El-Hana u samoći,
opijena duša zove,
safir nebom mami oči.
Budi moja padalica pa mi nebom igru stvaraj.
Da ti tepam,
da te njišem,
da te ljubim svake noći.
Donesi mi bajke stare
o ljubavi i sljepoći.
Kad te grlim visinama
da mi pjevaš, Kal-El-Hana.
Da mi vatrom pališ grudi
da se svjetlost plava lije.
Da ti kažem kad bol mine
kako mi je,
kako mi je.
Ne odlazi,
ne odlazi.
Bez tebe je nebo pusto,
ne odlazi daljinama.
Želim s tobom i ja poći,
razbluđena zvijezdo plava.
Pričekaj me.
Pričekaj me do svitanja.
Povedi me,
povedi me, Kal-El-Hana