Kada bih mogla…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Kada bih mogla
sasuti svoje dodire
u tvoju čežnju
i poljupcima ugasiti težnju
što za tebe me veže…

Kada bih mogla
razliti svoje osmjehe
po tvojim usnama
i donijeti ti okus trešanja
što zrelošću mame…

Kada bih mogla
dotaći nebo
pomičući oblake bijele
i poljupcima
zahvatiti želje
što u nama snivaju…
——–
Kada bih mogla
stvoriti svijet
za naš nedosanjani let
iz snova
u stvarnost…

28 thoughts on “Kada bih mogla…

    1. Hahahaha…Misliš posthumno?:P
      Hvala Star!:)
      Presrela sam osmjehe kod Karlovca i skrenula ih na sjeverni jadran k sebi:))
      Šaljem osmjehe morskom pjenom poškropljene:))

  1. kad bi mogli ko onda za prvi maj
    otrcati van grad u onaj malen gaj
    u zasjedi plave i crvenkaste letke
    sto avion sipa po nebu
    ko oblak od kise metke
    juriti po polju od zvoncica bijelom
    zvoniti na znanje gradom i selom
    od danas te zovem svojom i to cijelom :))

  2. pa treba im koje stoljeće da shvate
    Shadi 🙂

    znas ono, kad su Balašu neki rekli
    da su mu sve pjesme nekako iste

    a on njima ” i meni su sve Ajnštajnove
    formule iste, nismo svi svemu dorasli”
    hehehe

    i ne moraš ih presretat, imaju urođen
    GPS i kotu na jugu :))

    1. Hahahaha Star,nisam čula ovo o Balašu:))))Legenda je…svaka mu čast!!

      Znaš ta nova digitalna tehnika…nije joj za vjerovati – preleti neka ptičica u krivom trenutku…i odoše ” moji ” poljupci ukrivo -.- sigurno je sigurno…više sebi i svom presretanju vjerujem:)))))

  3. ja mislim, moje osobno malenkosti mišljenje da si ti već stvorila takav svijet jer iz jedne loše osobe ne mogu izlaziti ovako predivne i dragocjene misli i riječi

    puno pozdrava uz osmijeh veliki

    SFD

    1. Hvala ti dragi SFD na ovim predivnim i toplim riječima!Od ♥ hvala!
      A također,po mom skromnom mišljenu,onaj tko vidi dobrotu,makar i najmanju…također ne može biti loša osoba!
      Osmjeh zagrijan na 34° sunčanih i rashlađen na oko 24° u morskim valovima ti šaljem:))

  4. u pravu si

    presretač moj 🙂

    a eto, maloprije čitam i komentiram jednu
    pjesmicu, kad dama želi bez koštica i narezanu :PP

    i mislim, sve je dobro ako ti ne kažu jednog dana

    dođi po njih !

    uh 😛

    🙂

  5. Kako si tu ljudsku želju za stvaranjem vlastitog svijeta jednostavno i lijepo rekla.Otvorila si pitanje kuda idu svi naši snovi i maštanja.Da li se oni negdje u beskraju materijaliziraju i zašto nam je toliko važan taj materijalni, osjetilni svijet? Topao pozdrav iz već sparnog jutra.

    1. Da…kuda idu…ostaju li u nama,zaboravljeni…ili se iz njih uvijek iznova rađaju novi snovi…vječiti krug…mislim da ostaju u nama…mogu se još uvijek sjetiti nekoh snova i maštanja svoje mladosti…
      Hvala ti draga Marija od ♥!
      Osmjeh kroz vrelinu još jednog sunčanog dana:))

  6. taman zamislila svježinu i krevet ali neda se meni bez pitanja spavati…eh,ova pjesma Shadeice je vrh većerašnjeg čitanja od strane mene…ali si me zadnjom strofom poslala u ko zna koju noc bez sna…prelijepo….cmok cmok cmok cmok

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting