KAD S JUTROM OJUŽI

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

 

I ne tuguj dok samoća guši
kako li je tek jesenjoj jabuci
neobranoj, kad joj lice lijepo
rani mrazak injem smeruža
a unutra još sokova mladih
malim pticama,pa i svitcima
kad ih magla ,kao srce stih
po noć cijelu sa krilima ruši
Već ti dušom kao zimi ruža
svakom zalu pokori se mila
ko ruzmarin nek ti tuga stoji
do proljeća otpast će joj šila
okopniće,kad s jutrom ojuži

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting