KAD KIŠE UTIHNU

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

kad oblak posljednji
sakrio bude sjenu
i kapi osušile zemlju
crvenu od poljupca,
tada i onda, 
kad tetrijebovi
ponovno skupili se budu
u jatu nad stijenama naših
susreta,
obući ću tuniku od paperjastih
zora i krenuti ulicom do vrata
tvoje baštine, 
razgovarati sa 
kukcima koji navrijeti će poslije
kiše i oluje, 
u njima tražiti milost,
pitati ih za izgubljeno ime, 
uzet
ću list mirisnog jasmina, 
prevrnuti
postelju gdje dočekivali smo erotiku
grada, 
šećera…trebam šećera..osjećam
da bol razbahatila svoja krila
i cilja na moja slaba pleća…
sve ostaje nedovršeno u zaboravu
vrag neka ih odnese, kišurine
golih spolovila izruguju se svakom
tko izdan bude….

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting