Kad jednom…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Kad jednom…

Kad jednog dana okrenes
glavu,
i pogled prepozna svoju
proslost.
Kad mekano srce s krilima
leptira,
pretvori se u kameni stub izvajan
rijecima,
rijecima poznatim samo njegovom vajaru.
Kad slatki stihovi izgubljenih
misli,
budu blijedo stajali na prasnjavim
listovima zaboravljene sveske.
Kad tako duboko skrivene
tajne,
postanu bajke za necije
pupoljke.
Kad sijeda kosa, mrsave ruke
i pognuta glava,
pobijede proljeca, ljeta, jeseni i
zime.
Kad jos samo pogled ostane
dovoljno hrabar,
i odleti tamo negdje, bas, kao i
onda.

Tad ce kraljica oronulog
zivota,
moliti pepeljugu da joj se vrati.
Tad ce proljece za nju imati isti
onaj miris,
ali oci njene nece vise vidjeti
cari jos jednog proljeca.
Tad ce ljubav biti samo
bajka,
u kojoj je ona nekad bila
glavna uloga.
Tad ce mladost biti
najvece bogatstvo,
koje ona vise nikad nece
moci imati.
Tad ce i posljednja puzla njenog
zivota,
pronaci svoje mjesto…
19.09.11.god
Harka….

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting