jutro ljubavi

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
Po ramenu tvome poljupce nižem
i osjećam toplinu našeg sudbinskog puta,
kao ovo meko jutro
grijem te zagrljajem dok se po tebi pružam.
Bez oblaka, strepnje i bez ijedne riječi
kao u snu sanjanom 
prislonjena tijesno uz tebe
ja sam danas u tvome dubokom disanju
što utapa se i uzdiže u zlatnom povoju sunca.
Zavodimo jedno drugo osmjehom,
bez čekanja i straha saplićemo se dodirom,
ispijamo pogledom, rasipamo žudnju, 
svu ljubav
dok savijaš me i oblikuješ 
po svojoj živoj slasti
od zemlje podižeš i odvajaš od daha
i dok ti je na licu u radosti plamen strasti,
dodirnute grudi, položene na cjelove
tvojih rastvorenih usta...
moj um i razum u bunilu gore.
Ne postoji ništa osim nas, osim ovoga jutra.
I dok u krilu tvom nestajem
ti ostavljaš mi po bedrima mirisne tragove
da te do kraja života kao javu nosim i čuvam
i ja bilježim se istinom po tvom tijelu
berem svaku tvoju poru 
zaljubljemim cjelovom.
Ohrabreni sudbinom, oslobođeni stradanja
u jutru punom sunca, mi jedno drugom
misli čitamo: 
Ostani. 
Ne idi ovoga puta.
Ostani sa mnom do idućega jutra.
Voli me bezuvjetno, 
tijelom i dušom beskrajno.
Udiši život sa mnom...
vodi sa mnom ljubav.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting