Jutarnja rosa

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tebe koja si zora plavoga dana,
pamti davninom moje biće.

Ispjevala si mi pjesmu o budnosti,
onu koja je postala moj najdublji san.

Ti koja svoj ponos nosiš na alkan čelu,
ti, ljepša od svih koje košulju obukoše;

ti nosiš radost na smijavicama divnim,
ti nosiš moju pjesmu u grudima.

Tebe od želje pozdravlja poeta,
koji je suton vlastitome danu.

Upoznao je radost i ljepotu veliku,
izvagao svemir krilima leptira;

izbušio biser života
i iskusio bol od prevelike nježnosti.

Ali nema nigdje tvoga tihoga koraka,
niti bića tvoga igdje ima – nježna jutarnja roso.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting