Jeza

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Prolaze nas leta, ruke nam se mlače
u nesudnom stisku, i obrazi oble,
od srca nam bije noć nečujna jače,
sve smo žudi skrili u tamnice sobe.
I vera u ljubav k’o misao dana
u pepelu mrtvih Februara veje
na mraz mi miriše promaja iz stana,
a leto je, sunce drugima se smeje.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting