JESENSKE DUNJE

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Jesenske su žute dunje
na ormaru moje sobe
jednom davno mirisale
i još žive u sjećanju…

Prošla mladost došla jesen
nima više žutih dunja
samo žuto lišće šušti
u uvali modrog mora…

Šumi  more,
vitar nosi žuto lišće na pučinu,
jesen došla
ne mirišu više žute dunje,
usahlo je stablo
di sam dunje brao, miriso…

Sad je sjeda moja kosa
od starosti i soli,
ča mi more moju kosu vlaži,
tugu blaži,
sve dok dišem mirisat će meni
moje dunje…

Gledan more bile vale
čipkom more prekrile
a po žalu žuto lišće
sve na dunje meni liče…

Huči more nima dunja
duši mojoj sjeta stiže
u jesenskoj tamnoj noći
svitanjem će miris doći…

17 thoughts on “JESENSKE DUNJE

  1. Dunje žute su još uvijek tu u vašoj duši i očima.Vidite ih još uvijek iako nisu ispred vas i njihov miris je još u vašim nosnicama baš kao i u mojim.

    Ugodan vam dan gosp.Dinko!!!

  2. Dinko1941, jako lijepo isprepletene emocije, želje i pomalo tužan osjećaj prijatne žalosti, što se gotovo može namirisati kroz miris dunja… miris neke privlačne nam prošlosti.

    Lijepi pozdrav !

  3. Svaka vaša pjesma koju sam pročitala prožela me je emocijama do kosti.Lijepa sjećanja i svakodnevica života prekrasno se isprepliću u pjesmi,posebno nježno.Osmjeh šaljem.

  4. dunje su nekad bili prirodni osvježivači prostora baš kako stoji u prvoj strofi,sjećam se toga kao djete dok sam išao na ferje kod bake i dede na selo,posebno lijepa pjesma,pozdrav Dinko!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting