JESENJE VARIJACIJE I REFLEKSIJE

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I. SVJETLOST SE CUDNA IZNENADA JAVI

Potresi, poplave, vihori i oluje
zivot nam nemilice kidaju i lome;
tjeskoba nam bez prestanka cijelo bice tisti,
ropstvo malodusnsti potpuno nas okuje.

Beskrajnim morima, moj brod vec dugo pluta
nigdje svjetionika, nigdje blizu luke.
Posvuda tmina; tmina me kao neman guta,
Pitam se da li postoji izlaz iz straha i muke?

A onda se iznenada svjetlost cudna javi
i Krov se crveni u daljini pojavi;
opazim bezuljak , pod borovima KUCU!

S rodnog ognjista osjetim vatru vrucu.
I gle, sve se dogadja u jesenjoj noci–
Znam, napokon cu zauvijek KUCI doci.

II. NE DOPUSTI…

Voljenoj obali , brod je sve blize i blize
zagrlit cemo se uskoro, Druze moj , mili.
Poslije pola stoljeca, kuci se evo vraca… stize,
nigdje kao ondje sretni nismo bili.

Ti znas koliko me uspomena veze
uz onaj bezuljak, uz onu KUCU pod borovima.
Srce mi u njedrima tuce, u grlu jecaj steze,
Budit ce me svitanja raspjevanim pjetlovima.

Ne dopusti , Druze da umrem od srece
pogotovo jer me u dolasku Jesen prati.
Zivotno kolo se vrti… obrce… okrece…

Glavni zgoditak rijetko se dobije.
No, nemoj nikada izgubiti nadu–
–sapce mi Jesen,–TO–, da trebam znati!

III. NEIZLIJECIVI SAM SANJAR

Jesen mi oduvijek jako puno znaci.
Volim njene kise, boje i sjetne smiraje;
U dusi ona uskovitla tajanstvene treptaje,
U snu i na javi magicno me privlaci.

Ujesen se uvijek nekamo vracam:
Kuci, u skolu, u mladost, k drugarima starim;
To je jos , jedino, zasto istinski marim
pa kad vracanja i velikim gubicima placam.

Neizlijecivi sam sanjar i gubitnik
na lutriji krivi biram broj , kroz zivot pogresan put!
Hocu li i ovaj izbor visokom cijenom platiti?

Ne brini, dragi Druze, umrijet cu kao sretnik!
ma kako da me ponovo rane i zivot bude krut–
pod zavicajna obzorja konacno cu se vratiti…

“Rijeka bez povratka”
1.listopada, 2019.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting