Jesenja šetnja

[Ukupno: 1   Prosjek: 5/5]

Ponekad  nešto u duši začne

sjetu i čeznju snažno

i ispuni misli

ko ulice mračne,

jesenje lišće vlažno;

 

neko sjećanje, slutnja…šta li je?

možda neki nagovještaj škrt,

pa se otvara srce poput kapije

koja skriva uveli vrt.

 

Ponekad se uspomena vraća

da prati poput sjene

i samo samoća tad korača,

korača pored mene.

 

Neke odavno zaspale riječi

počinju tada da se bude,

što je na duši htjele bi reći

u stihovima što se nude.

 

Javi se nakratko neko lice

i neki nježni, umiljati glas,

pa zastanem ne tren duž ulice

pomalo zamišljen u taj čas.

 

Misao neka treperi u zraku

poput škrtih sijalica kraj puta,

javi se, nestane, nekuda luta

kao žuta svjetlost u mraku.

 

I nastavim dalje, pomalo trom,

cestama  sumornog  grada

skupa sa ovim hladnim vjetrom

i lišćem koje pada…

 

 

 

 

9 thoughts on “Jesenja šetnja

  1. Sjetu i čežnju nosimo u sebi i samo je potreban neki vanjski poticaj, neka magla, sijalica kraj puta da se javi, izbije na površinu kako si opisao u divnoj pjesmi punoj slutnje i sjećanja.Veliki pozdrav san.

  2. Neke odavno zaspale riječi

    pocinju da se bude,

    sto je na dusi htjele bi reći,

    u stihovima sto se nude

    Mogla bih nad ovim tvojim riječima
    provesti pola večeri 🙂 jer je u njima toliko inspiracije da je gotovo opipljiva.

    Lijepo pišeš. Pozdrav !

  3. “Neko sjecanje, slutnja…sta li je?
    ili nagovjestaj neki skrt;
    pa se otvara srce poput kapije
    sto skriva uveli vrt…”

    Cijela je pjesma prekrasna, ali izdvojila bih ove stihove…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting