Jesen života

[Ukupno: 1   Prosjek: 5/5]

Nekad sam bio sanjar i poeta

zaljubljiv i mlad, pomalo zanesen

sad u osami sopstvenog svijeta

slutim života nadolazeću jesen.

 

Prolaze dani kao golubovi sivi

koji ne lete ka toplini juga,

prolazi sve a jednom se živi

samo ostaju čežnja i tuga.

 

Tek ponekad, kad utonem u sne

jave se slike  sretnih vremena

kad zasljepljujuća ljubav bljesne

pa otvorim oči, a nje nema.

 

Sve prolazi sada, u ovome trenu

i jesen života već za vratom diše,

zagrlim tugu kao jednu ženu

i sama od sebe pjema tad se piše.

 

I onda, u nekom kasnom satu tihom,

dok počinju padati lišće i kiše,

ja mladost i ljubav prizivam stihom

i ljubim onu koje nema više.

 

 

 

 

5 thoughts on “Jesen života

  1. Predivno, tako tužno, tako sjetno, a tako lijepo. Krasne rime, a zadnja strofa me “dirnula u živac” kako bi se reklo davnim ž(argonom) Veliki pozdrav sansan

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting