Jesen Vukovara

Pitomi grad uz rijeku,

u prošaranoj brežuljcima

srijemskoj ravnici,

na samoj granici,

napadnut od tuđina,

agresija je u tijeku,

u jeku luđačkog ataka

zločini i nasilje uzimaju maha,

ostavlja bez riječi i daha

bezumna mržnja divljaka.


Pod sveudiljnom

tučom granata

razorena je barokna

stara jezgra grada,

sumanuto suvišnom

uporabom oružja sile

srušen je grad do temelja,

beznađe i ozračje potpunog bezakonja

zavladali su njime,

usta su zanijemjela.


Svugdje leševi civila, gomile krhotina,

mnogo s ruševina otpale žbuke,

u oblaku prašine, dima i pepela

agresor bezočno grad otima,

što doživio je neviđene muke,

na ulicama leže trupla branitelja

koji, boreći se neustrašivo, hrabro su pali,

da bi nakon toga odmah ustali,

ovjenčani čašću i slavom oni su se digli,

u trajno su sjećanje otišli i u vječnost stigli.


Zločinačkim tragovima

ispisivana je žitelja agonija,

prožeta očajem i bolom,

dolaze do posljednje postaje

stravičnog stradanja,

pogled im tugu, nevjericu i strepnju odaje,

djeca su uplakana,

uplašena nepojmljivom okrutnom zlobom

i nevjerojatnom zluradom pakošću,

koje graniče sa stvarnošću.


Pali su križevi s uništenih crkava,

na svim cestama

mnoštvo tenkova

gazi preko žrtava,

slika nestvarna,

proći će bezbroj vjekova,

ali zaboravljeno

nikada neće biti, niti se zaboraviti smije,

masakriranje i protjerivanje ostvareno

s pomoću mahnite agresije.


U teško razrušenoj bolnici

mučki su ubijani osoblje i ranjenici,

Eltzov je dvorac

gotovo sa zemljom sravnjen,

ali zato je vodotoranj ostao stajati kao znamen

ponosnog prkošenja neprijatelju,

prividan je poraz

na koncu pretvoren u pobjedu,

izrešetan, no nesrušen, vodotoranj nije pao,

kao što ni duh grada agresoru nije nikad podlegao!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting