Jesen je usrcu mome

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Hladnim gradom, laka koraka, tužan i sam, trgne me

miris kestenja koji zagolica mi sjećanja

na toplu jesen kada ugledao sam najljepše oči

koje su se istoga trena duboko zarile u moje srce.

Mislio sam da napokon sreća došla je meni,

tvoj osmjeh ostavio me bez daha jer u tebi

vidio sam ženu koja je izašla iz moga sna.

Mozak mi je stao, svu svoju ljubav tebi sam dao,

a ti vrtjela si me oko malog prsta,

ja ništa nisam znao,

jer bio sam naivan i mlad.

Ti uzela si mi sve, malo si se poigrala mojim osjećajima,

i onda odjednom otišla, otišla bez povratka.

Savaka jesen obasipa me radošću i nadom

da ćeš se vratiti, nasmijati, uhvatiti me za ruke,

i iz opojnih usana riječi će poteći

samo tvoja sam ja!

 

7 thoughts on “Jesen je usrcu mome

  1. miris kestenja koji zagolica mi sjećanja

    Mirisi nas nerijetko vraćaju u prošlost. Bude neka lijepa sjećanja ali i ona manje lijepa. Posebno kad sklopimo oči i osjećamo duboko u sebi snagu emocija.

    Pjesma je proživljena vjerujem u svakome od nas … barem jednom u životu.

    Pozdrav !

    1. ako me miris podsjeti na ljepa sjećanja onda ih u mislim pokušavam što bolje dočarati i ponovno proživjeti, a ako me sjete na ružna odmah ih potisnim i pomislim na nešto lijepo. Pozdrav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting