Jeka (Patetična No.2)

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Poput djeteta koje zaklanja svoju najdražu igračku, pokušala je sakriti moj odraz u bujici koju je posljednjim atomom svoje sigurnosti zadržala u spuštenome pogledu.
Trajao sam tek dvije rečenice. U blistavom osmijehu Njezinoga podsjetnika na ženstvo.
Dvije rečenice u kojima sam nakon tisuća godina skupio povodanj svog svojeg jastva.

Potom su zašutjele ptice.

Zatim je nestao grad.

Nakon njega ja.

Ostao sam samo treptaj zamućenoga smeđeg pogleda u pozlati rešetki kaveza Njezinoga izbora. Sveprisutna inverzija Njezine stvarnosti.

I jeka.

Dviju rečenica.

4 thoughts on “Jeka (Patetična No.2)

  1. ženstvo.
    jastva.
    Povezijem izraze s nekim drugim stihovima.
    “Potom su zašutjele ptice.
    Zatim je nestao grad.
    Nakon njega ja.”
    Sviđa mi se ovaj lirski prikaz nestajanja. Veliki pozdrav:))

  2. “Ostao sam samo treptaj zamucenoga smedjeg pogleda u pozlati resetki kaveza Njezinoga izbora”
    Lepo i tuzno, ja se sazali ilumminati, bas je okrutno! Lep pozdrav!

  3. Ostao sam samo treptaj zamućenoga smeđeg pogleda u pozlati rešetki kaveza Njezinoga izbora.

    preeeedobro,preeepreeedobro *.* pod dojmom sam jednostavno..

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting