Jedom živjet ću…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Tama…moja sreća i utjeha,
tamno nebo u osvitu zore,
poklonjene misli koje nitko ne vidi…
Ne ćutim slabost kad se okrenem
i u magli ugledam ti lice –
spokojno…a lažljivo.
Ne osjećam bol
kada oštrica tvog pogleda

zarije se u srce
i ostane disati u laži osmjeha.
Ne pitaj me,rijeko sjećanja,
dal´ znam za patnju,
ne nudi mi obale spasa,
pusti suze da padaju,
da budu slobodne
u jednom pogledu prema nebu…
Slom duše
samo je treptaj u tvom oku
,
ludilo srama
na putu prema oprostu sebi…svom jadu.
Ustat ću jednom
i biti isti u zaboravu,
udahnut ću svijet u ponoćnom satu…
i život.

14 thoughts on “Jedom živjet ću…

  1. Odusevljavas opet pjesnice tuge!Ne znam kako izgleda sa unaprijedjenjem ali zasluzio si najmanje jos jednu zvjezdicu.Odlicna pjesma!
    Prijateljski pozdrav!

    1. Zvjezdice sam već počeo slagati i po rukavu,ali se bojim da taj čin ne postoji….zasad :))))!Hvala para na čitanju i duhovitom komentaru!Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting