Jednom u beskraju

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jednom su me valovi odaslali na pučinu

tvojih stihova i više ne vidim obale otoka.

Zima snježna uvijek me je činila sjetnom

Jer zamrzne vrijeme kao tuga srce.

Nošena sjetnim melodijama plovila sam nemirnim

Vodama nadahnuća gdje su se susretale priče i pjesme.

Ne želim se igrati rata u šumi,

Radije nosim cvijeće u kosi.

Uvijek sam osluškivala šapat vjetra od violine

Prateći pod mjesečinom nečije korake.

Jednom sam promatrala igru leptira dok je

Ljeto prosipalo bogatstvo svojih riznica.

Ako ikad izađem iz šume priča i pjesama

Uvijek ću nositi u srcu razgovore sa sjenicama.

Kao što sam doticala baršunaste latice proljetnica

Za mojom si kosom u noći posezao prstima.

Jednom sam trčala kroz pustoš blatnom stazom

Kako bih vidjela zalazak Sunca iza planine.

U tom mističnom nestajanju prepoznala sam

Rađanje beskraja koji nas jedno drugom nosi od davnine.

Sanja Džalto

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting