JEDNOM KAD ODEŠ

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

A tražila sam i ja bijela svjetla, godinama hodila kud su me nosile moji ludi zmajevi,
Vjerovala da ih ima, i da samo s njima mogu razumijeti sav prostor koji tjerasmo pod sobom.

I gladna i bosa, prelazila sam vatre i pustinje života, davala sve od sebe što sam mogla dati…

Za još jedan božanski dan,
Za sve iskre us srcu, koje je samo u skitanju umijelo da voli.
Za sve tuge prošle, koje su dobro znale moju bol-
Onu što je krila da sam jedino u visinama mogla znati šta je nebo.

Tom nebu koje nije bilo moje, i ničije osim Božje… ipak se nisam usudila reći sve…
U stvari nisam ništa ni rekla…
Ništa što je zaista bilo važno…
I dalje sam jedino vjerovala sam svojim zmajevima,
Vjerovala da prostor kao i vrijeme treba ostaviti za sobom,
I da jednom kad odeš, više se istim putem ne vraćaš.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting