Jedno cijelo dva su kraja

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U noći neobičnoj um točke spaja,
zvijezde roje nebo u kori zrelog nara –
Čovjek gleda, traži izgubljen put do raja
trag je uvijek isti, al’ pogled oka vara

Vidi svoje zviježđe korakom prvim
i zemlja, i nebo od silnih čuda vrvi –
Plače li od bola, ili sreće – tko će reći,
početak ide kraju, stazu treba prijeći

Misao u glavi stalno negdje kruži –
zapiše i pamti, um ga dobro služi –
drvo krošnju širi, uvis grane pruži
dani ljetu idu, sve su ljepši – duži

Gleda čovjek sva ta čuda, iz korijena
crpi snagu, lista,cvjeta; plodom rodi –
Dar daje nesebično, škrta nije niti zjena
baca zlato izdaleka, hoda sjena kud je vodi

Čas je kraća, čas je duža, nosi teret, ruku pruža,
sve je slično, neobično, jedno cijelo dva su kraja –
Neobičan put do raja, što to ježa s ružom spaja?
pitanja ga sva ta muče, u tijelu je jako skučen

Samo jedno, jedno važno:“Koji početak kraja drži uže raja“?

 

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting