Jantarne polutke sna

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

između dviju polutki sna

budim se ravno svakih 25 minuta

kao po kazni

sežem za vijugavim kazaljkama

a one prokleto nekako uvijek izmaknu

ljepljivim ljetnim prstima što mirišu na jantar

one su moje tantalske grane

i ja sam kukac uhvaćen u mrežu

vlastitih niti stvarnosti

ja sam projekcija sunca

na poleđini spaljenog papira

i igram se razigranim slovima

dok pratim mjesec prema zapadu

kupam se u tišini pripovijedanja

i voda ispire moj grijeh postojanja

i znam da hodam sam na vjetru

i sve više nedostaje mi dim

koji traje i koji se uzdiže

koji tka priču i koji pali baklje

koji iz dubine eha ruši sinapse

dokida umorne veze

suludog pamćenja mojih samoća

i tjera me da plešem

da plešem i smijem se

sve dok ne okačim svoje umorne kosti

o mlade hrastove

i zarežem rovaše da posvjedoče

jedan po jedan

brojeći sva moja buđenja

između dviju ili više

jantarnih polutki sna

3 thoughts on “Jantarne polutke sna

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting