Ja više ne mogu nositi snove

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Do bola volim ove stijene vruće
more što se ziba, buru što me tuče.
Ja samo želim ugasiti te slike
među alge leći, bez pompe i vike.

Nemam ništa, sve je pjena
želim biti gola stijena
bez života, jednog daha
želim biti prah od praha.

Želim među alge leći
neću snove, neću riječi
dosta mi je svijeta sjaja
crno-bijelo, pakla, raja.

Nemam ništa, ništa neću
neću boje, tugu, sreću
želim biti gola stijena
neću da se zovem žena.

Neću suze, neću smijeh
neću radost, neću grijeh
zvuke, snove, miris ruža
sve to što nam život pruža.

Neću više da se divim
što Ti stvori, ja da živim
ako možeš Ti oprosti
ne oživljuj moje hosti.

 

14 thoughts on “Ja više ne mogu nositi snove

  1. Odricanje svega sto nam zivot i On nudi i stvori, zestoki osecaji i bes, a ipak ga ne zelis omrznuti. Nekad dodju takvi osecaji. Dobro napisano. Lep pozdrav marija!

  2. kako što već rekoh, dobra pjesma

    Nemam ništa, ništa neću
    neću boje, tugu, sreću
    želim biti gola stijena
    neću da se zovem žena.

    na kamenu si odrasla
    postala dio morskog vala
    nema žala
    kojeg nisi posjetila
    pa se lijepi riječi dosjetila

    puno pozdrava marija uz samo jednu naranču iz vrta moje majke
    SFD

  3. Nemam ništa, ništa neću
    neću boje, tugu, sreću
    želim biti gola stijena
    neću da se zovem žena.

    a draga marija pa ova je pjesma predobra:))
    a joj gdje me nađe,sad bi se napila da ne znam za sebe:))
    pozz.

  4. Shadow, lijepo si dočarala tugu. Slikom i glazbom, Bez riječi jer one ionako ostaju negdje u grlu. Motiv krila koji ponavljaš, sugerira; leti! Čemu? Hvala ti što si osjetila moj stih.Veliki pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting