Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Gle jutros!
Drugačije, drugačije.
Malo boli – malo ne.
Niti sam više vatrena ptica, niti tvoj tigar.
Ničiji sam.
Zadovoljavam se sa ono malo zraka što ga udišem,
i ono malo slike što je oči još gledaju u danu.
I u snovima pokoji put.
Prema zvijezdama više ne podižem pogled,
sve češće zemlji moje oči lete.
U travu, u travicu. Bolan sam.
Češće se tebe ne sjećam nego što te se sjećam.
Napade me virus vremena koji razara svijet poete.
Niti sam više vatrena ptica, niti tvoj tigar.
Ničiji sam.
Sam.
Ama, gdje li su samo toliki pjesnici otišli?