Ja ću ipak živjeti

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Koščatim rukama grabim zrak
i tebe,
da osjetiš tijelo slabije od vjetra,
od suza koje ne vidim
jer s nebom plačem.
Slab sam –
vrijeme uzaludnih nadanja me načelo,
ples mi je usporen,
pogled zamućen,
koraci više ne slijede nemirne misli.
Gorčina nema milosti
dok gleda sebe u ogledalu
i britvom mračnijom od noći
struže po licu
sve dok krv ne postane tamnija od duše
po kojoj se slijeva.
Sve su noći iste,
samotne u odrazu tvog smjeha.
Ne srami se da zagrabiš
u kotao pun uspomena –
uzmi sve što želiš,
nahrani se
i pati…
Ja ću ipak živjeti…
jer slike mi čak ni ti
ne možeš uzeti!

10 thoughts on “Ja ću ipak živjeti

  1. Teška ti je ova pjesma majore, teška od života. Sve je mračno, tužno. Sve si dao, sve daješ, a ostaju samo sjećanja. Može li se od njih ili s njima živjeti. Stih ti je jasan, mekan, nema u njemu gorčine, samo beskrajna tuga. Pusa moj tužni prijatelju.

  2. Opet otimaš stvarnosti ono neodvojivo i to tako samo na tebi svojstven način,zavoljela sam tugu zbog tvojih pjesama…najtopliji pozdrav šalje ti ♥ila!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting