Izresetana

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Osjecam se kao da su rafal ispalili u mene pa sad lezim tu, onako umiruci…Jos uvjek se ucim zivotu, svaki dan nova, jos teza lekcija od prethodne…Iznevjerena od bliznjih, odana od prijatelja, kao vucica u osami svoje duse, ne podnosim vise ljude…ili neljude…sve je to postalo relativno, izumiruca planeta ce da nam sudi….i kad nas obuzme vatra paklena nek nam bude, zasluzena ocjena….Ako si pazljiv i odan drugima, pripremi se da budes ranjen i ostavljen da iskrvaris…odan i dobar moras biti samo prema sebi, vrijeme je pogano i ljudi su u nekoj klopki koju su sami sebi postavili…Zao mi je samo onih dana djetinjstva, kad jos nisi dorastao lopovlucima, kad jos nisi vidio najgore u ljudima…kad samo zelis imati simpatiju i uzivati u bazalnim stvarima, u suncu, pjevu ptica, oblacima bjelim u kojima vidis likove…. Izgubljena mladost u skandinavskom pjesku, Atlantida zivota, sve je kao san…Mozda je ovaj zivot san a san oslikan dnevnim motivima…Apokalipsa, cesto sanjam o kraju i nije mi bitno sto je kraj….ucim…molim se Bogu u snu, na kraju…Placem sve teze i rijedje, kao da tu knedlu u grlu gutam sve cesce, zacepljena cakra…zelim vrisnuti iz sveg glasa…Ipak cu zapjevati neku od Indexa…utolicu glad za placem, srdzbom…Uvjek sam u pjesmi pronalazila spas ili u stihu…Tamo je ljubav kao utjeha, tamo je on sa zelenim ocima i osmjehom andjela, tamo je dusa moja zaspala…Z.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting