Između jave i sna

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Dođi i izgubi se u mojoj kosi.

Opet miriši na naranče i cvijet lotosa.

Naranče…Sjećam se onog otoka

iz tvoga sna kojeg je stvorila glazba.

I tamo ih je bilo, rekao si.

A moja kosa uvijek je bila tako podatna tvojim rukama.

Hej, mi smo junaci istog sna,

a kratko smo hodali istim oblacima.

Ne znam zašto nam je vjetar razasuo putove.

Ali znam da smo poput divljih valova više voljeli pučinu nego obale.

No kako to uvijek bude s putnicima poput nas,

jednom ćeš se opet naći na onom mjestu

i samo će ti sjećanje na mene dodirivati lice

kao nekad prije moje ruke.

Osjetit ćeš u vjetru dodir moje kose i

poželjeti priviti me uz sebe kao prvi put na onom raskršću.

Ali samo će ti jedna mala sjenica zapjevati s grane…

Tad ću već biti na drugoj strani neba gdje ti nikad nećeš doći.

Jer sanjari se sretnu jednom, a ostaju pjesme.

Hej, bilo je to vrijeme prijateljstva sna i zbilje.

Nikad prije nije bilo tako stvarno.

Možda nikad ni neće.

A možda ne želim stvarnost jer u njoj više nema sna,

Kao što više nema tvojih ruku u mojoj kosi.

Sanja Džalto

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting