Izlog Tišine

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Kišno podne, zvona opet zvone,
na staroj crkvi koja polako tone,
u zvuku sive kiše gubi svoje obrise
nestaje
jednostavno topi se…
Prelijevaju se boje, kreću se al stoje,
crno šarenilo guta raznobojno sivilo,
novi spektar, čini se idilično…
Mirisi ko opijum dižu se polako
iz zelenila i asfalta prozirnih ko staklo,
na uvenulim biljkama nove kapi rose,
iako se slamaju ipak ih još nose…
Iz usta Silnika silan vjetar
odnosi prozirnost i ostavlja jecaj…
Zvuk napete žice
stare violine,
plamena bez iskre…
slomljeno gudalo, slomljeno glazbalo,
duša bez tijela, ništa nije ostalo…
Otkucava sat, tiho vrijeme broji,
minute, sate, godine… ono prolazi, ali sve isto stoji


Kapi kiše lupaju o prozore,
kucaju o staklo, namočile su krovove…
Tišina… progutala je prizor,
takav kakav je stavljen je u izlog…
…Tišina…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting