Izgubljene duše

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Stojimo nepomični skamenjeni sami

Gledamo se čežnjom vječnom kroz granu masline svete

Sve je kao u snu

Tako bih rado krenuti sobom korak bliže

Satrah se izčupati noge

Ne umijem i ne mogu.

Oči se vežu rijekom bola nepovratnom

koja godinama nama teče

Izvire iz srca kupi uz put dane listove žute

Ponire u dušu umornu prepunu ljubavi i kazne.

Crne misli vremenom plove očima mutnim

Suviše blizu i previše daleko su svjetovi naši

Razdvojeni dubinom sestrinskih mora Tugom i Bugom

Bježeći i tražeći se uvijek i iznova

Izgubljenih duša.

Odnekuda kao da ti šapat zova čujem

Udaljeni godinama svjetlosnim i morskih milja sto

Nikada se naći ne ćemo na cesti ljubavi naše

Izgubljeni na putima Božjim

Stazama kojim te voljeti nisam znao

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting