ISTINA

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Piješ sokove još nerascvjetala pupoljka,
preskačeš vjetrove daljine
i tražiš njihove vruće loge u snovima
Loviš zalutale ptice bez krila,
svraćaš zamišljene rijeke
da teku niz korito tvoga tijela.
Dodirujem te rukama od mramora
ali ti me ne primjećuješ
Glasna je tvoja muzika,
pa prska k’o rasuto zrnje po pločniku.
Imaš svoju sjenu u svojim rukama!
Već si uhvatio i zvijezdu, i pticu,
već pucaš na nebeske vode,
koje se slijevaju u moje ruke.
Umori se već jednom od svega i privij se uz mene,
smij se u plaču,
ne traži stare prijatelje i umrle riječi,
samo čitaj istinu sa listova bagrema
ili ispod ptičijega traga
i ona će
pokloniti zumbul, koji je rastao u meni!

Medina Džanbegović

3 thoughts on “ISTINA

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting