Iskrena

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ostala je još jedino težnja

Da u sebi utišam plač djeteta i

Ohrabrim srce da ponovo zatreperi

Isprekidanim dahom tek probuđenih osjećaja.

Neumoljivo je i dugo  bilo

Doba od djetinjstva do zrelosti.

Rasti i spoznavati svoje istine

U krugu nesretnih, neostvarenih ljudi

Puni gorkih sudbina, nezacijeljenih rana

je bilo čisto zatočeništvo

Roditeljskih bolesnih ambicija.

S pečatom već predodređene

nesretne sudbine i duboko usađenih

uvjerenja da imati ljubav i radost

u sebi i za druge,

da je voljeti nekog

izraz slabosti i kukavičluka.

Umornih tijela i već tad krutim srcima

 Nemilosrdno su udarali svoje pečate

 na moju naivnu još ranjivu dušu.

Ismijali su moju prvu ljubav i

postali oni koji su prvi bacili kamen

ne srameći se svog vlastitog grijeha.

Nedavno sam opet počela kopati

Po krhotinama svog zatočeništva.

I ponovo osjećam sidra svog djetinjstva.

Cijelo moje biće je u poznatom grču

I gušim se u naletima ružnih sjećanja.

Ali ipak, ja sam svoje sam dušmane

Nedavno otjerala  ljubavlju

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting