ISKRA TVOGA OKA

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

I nisam pristala opet biti nečija,jer sam prelistala svoja sjećanja nesretna,osjetila stisak zime,injem pokrila tvoje ime.Nema više proljeća tamo gdje nije dovoljna odjeća,da ugrije moje srce promrzlo,sto godina mučeno.Ruke su mi pune posjetkotina od lažnih i nevjernih dodira,još samo vjetar ih dira,nijednoj rani da zaraste ne da mira.Moje tijelo sada prokletom je duhu hram,jer ja sada tako najbolje znam,pobjegnem čim ljubav ugledam.Svuda oko mene je led,svaki osjećaj je blijed,nikad za mene nije bio med,pored sveg.A što ti na sve to kažeš,samo svoje srce lažeš,da zapalit ćeš vatru veću nego u paklu,otopiti moje hladne okove,od moga leda načiniti sve najlijepše sokove.Odvesti me planiraš u neki drugi kraj,ne znam dal nazivaš to raj,al idem jer  s nama sada mora biti kraj,svatko sam sebi je kralj.I ne plačeš nego još više na me skačeš,na uho mi tople riječi šapćeš,ali što su one makar bile i vrele,kada u trenu u led su se zaplele,jer više ništa nije isto,voljeti mene je samoubistvo.Znaj da u ovom vrtu više nikad cvijeće neće cvasti,svaki oblik života će propasti,jer zima moje dane će krasti.Ranili su me i rana je to duboka ,sada led moj ne može otopiti ni iskra tvoga oka…

4 thoughts on “ISKRA TVOGA OKA

  1. Tužno..ali prelijepo u toj tuzi utkanoj u stihove draga Lady!Posebno je kraj dojmljiv!
    “Ranili su me i rana je to duboka ,sada led moj ne može otopiti ni iskra tvoga oka…”
    Osmjeh i @–}– za tebe!:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting