Iscekivanje ljubavi

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ljubav je tu negdje, svakoga dana je iz prikrajka ocekujem, kao kakvog ubicu bez motiva…da me zgrabi u svoje snazno narucje i da me nosi ulicama osvjezenim kisom…da se potajno uvuce pod moju kozu i da pronadje svoje mjesto u zaboravljenim celijama moga srca…da vodi ljubav sa mnom kao umjetnik koji vaja svoje djelo, da budem djelo ljubavi..isklesana dodirima njeznosti i strasti, naga…oslobodjena ovozemnih opustosenih brazgotina praznog bivanja..upotpunjena njome…satkana svjetlucavim nitima, oplodjena saznanjem da je to ono sto sam cjeli zivot cekala, ono o cemu sam sanjala…spojena u jedno sa njom, kao u zagrljaju majke, ucahurena, stalozena i sigurna da me nikada nece napusti…osjecam je kroz lokne moje plave kose kao povjetarac juga, donosi mi miris jasmina i jorgovana…ona je spoj energija koje su se morale sresti u olujama sjevera, u usamljenim nocima, u beskrajnim talasima zivotnih struja…dodir koji prozima kosti i jeza niz kicmu, kao slutnja, kao osjecaj da dolazi nesto neocekivano. kao susret trece vrste…ona je balans izmedju divljeg i smirujuceg, ona je osjecaj da si kidnapovan i bolujes od Stokholm sindroma…zaljubljen u svog otimaca, ona je nesto izmedju zrtve i napadaca, ona daje i uzima, voli i mrzi, ona je i tvoja i moja ali ipak, toliko i samo svoja…zelim da me pokrene, izokrene, obiljezi svojim prisustvom…da budem u njoj koliko i ona u meni…da gledam njegovo oznojeno tjelo koje se pokrece kao u transu, noseno mojim uzdasima i pokretima plesacice nekog jos neotkrivenog plesa…ona je bice dvaju bica i iznad svega sto je okruzuje…zelim da je dodirujem bez straha, bez razmisljanja, bez ustezanja, da je prozimam cjelim svojim bicem, da se napijem sa njenog izvora…pronalazim je u kapljicama znoja koje padaju sa njegove crne kose u njegovom pogledu vuka koji je tako siguran u svoj plijen, koji me okruzuje svojim mirisom muskosti i vatra izmedju nasih nagih tjela spojenih njome…Ona je tu. iza ugla…doziva me tihim zvizdukom kao zaljubljeni tinejdzer, sapuce mi besmislice, djecacke vragolije, predlaze mi da skocimo u tu rijeku koja ce nas nositi i milovati, i necemo traziti lijeka od nje…nikad Z.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting