Intertekstualna tijela

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Imam dva tijela:

 jedno za pokazivanje vani,

drugo za unutra.

Vanjsko tijelo je u kontrastu s kozmetičkim idealima.

Na licu nema šminke,samo nadražena koža

od tragova  pincete.

Svojim oblikom vanjsko tijelo podsjeća na stijene, vrleti,

morske valove, vrtače, spilje, gudure, klisure…

Ima zemljane reljefe i boje.

Mijenja proporcije od jutra do večeri.

Od noći do dana.

Kronološki se pomlađuje, nacrta osmijeh i pogled

pomoću tempera,

zavuče se u tanku svilu ili putenu viskozu,

u voćne kupke i cvjetne  mirise.

Na leđima rastu mladi četinari, na bedrima alge, a

ruke su optočene  lopočima.

Jednom su mu zamjerili što je odbilo

susret sa suncem koje izlazi na zapadu,a zalazi na istoku,

s mjesecom koji svijetli sivom mjesečinom,

s  crnim labudom požudnih nastranih očiju i grubih plesnih pokreta.

Ono korača između dva kontinuiteta i dva prostora.

Propušta kroza se mudrost  krupnolisnatog drveća,

čije ruke dodiruju nebo,

i ekspresiju sveprožimajućih zemljanih oblika.

Umiva se rječitošću rijeka, jezera i oceana.

Vanjsko tijelo slijedi sjene svojih sanjanih snova

i  obnavlja se poput gmaza.

Unutarnje tijelo ima svoje bogove i logiku.

U njemu miruju slike, odmaraju se boje.

Njegov govor su onomatopeje.

Teško ga je pronaći, često mijenja strukturu i svrhu,

često ga pronalazim na najneobičnijim mjestima

i u najčudnijim dobima.

Ono  poznaje samo sreću. Nije nikad umorno,

obitava u krajoliku duše.

Nema hirzutizam niti posjeduje alergiju na kućnu prašinu.

Njegov dom je pravo carstvo: uvijek je ljeto,

pod prozorom mu teku slapovi sladoleda i potoci meda i mlijeka.

Unutarnje tijelo se nikud ne žuri. Živi u vječitoj mladosti.

Njegove kretnje su meke kao zvuci harfe,

a glas objedinjuje miris proljetnica i dodir  morske plime i oseke…

Kroza nj struji samozatajnost dalekih tišina.

Njegova rutina je jednostavna: čaj,šetnja,čaj,ples,…

Svojim proporcijama zaokružuje vanjsko tijelo,daje mu

dah i disanje. Ne poznaje ni sram ni gnjev.

Ponekad iz dosade, ponekad iz razbibrige

mijenja geografiju,

igra se svojim jastvom.

Izražava se u metonimijama i sinegdohama.

Kronološki se nadovezuje na intuiciju.

Njegova putenost obložena je ritmovima praglazbe.

Ne podliježe subliterarnoj praksi ni diskursu monofonije. (…)

Imam dva tijela:

jedno  za duolog i polilog s vanjskom zbiljom,

drugo za lični solilokvij.

Moja tijela uvijek putuju,

mijenjaju prebivalište i boravište.

Između sna i zbilje.

Između  zvuka i slike.

Između  reljefa i  sintakse.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting