Ili je vila, ili pjesnikinja, ili to oboje

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Ganula me ljudska dobrota i ljubav prema hrvatskoj kulturnoj baštini kod naše heroine rada i umijeća ljubavi i poezije, kod Julije Kaleb.
Ova lijepa i vrijedna žena zlatnim hrvatskim pleterom i gajtanima veze po čoji i damastu, stvarajući tako nove narodne nošnje, i čuvajući stare od zaborava i izumiranja.
Njeni motivi su čista poezija ispisana Julijinim rukopisom po izatkanoj osnovi.
Ona mnogim hvalisavcima može poslužiti kao putokaz kako se služi svome narodu, a time i čovječanstvu općenito. Nikada nije naplatila niti jednu novčanicu bilo kojeg tipa i oblika novca, nikada nije tražila usluge ili pogodnosti, (a ne traži ih ni sada).
Osim zlatoveza i krojenja dragocjenih nošnji prema starim motivima, ova nadasve lijepa i pametna mlada žena kreira nove uzorke, osniva kulturna društva i grupe u dolini rijeke Neretve i šire. Otima od zaborava konavoske nošnje, nošnje iz Ravnih Kotara i svih neretvanskih područja.
Osim ovoga danonoćnog posla ona vodi sekcije pjesme i folklora, druženja uz narodna glazbala i mnoge nastupe.Povrh svega redovito radi svoj posao od koga živi.
Ganut sam njenim radom. Uvjeren sam da je ona jedna od nas, da je prva među nama. Da je Julija pjesnikinja koja stihove ne zapisuje na papir, već ih iglom i koncem ovo pjesničko srce šara po starim tkanjima, pjeva ih sa mladima na starim gumnima, igra ih s velikim Linđom.
Nisam kritičar kulture i umjetnosti, nisam kompetentan, i netko bi sigurno napisao puno bolje, ali me srce povuklo − ne preskočiti ovo, i napisati koju riječ za ovo vrijedno ljudsko biće.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting