Igrao sam se izgubljenog pjesnika

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Igrao sam se izgubljenog pjesnika

da napišem nešto po čemu će me se pamtiti

izgubljen među tankim riječima,

spaljenog lica.

Zašto ih ne vidim

u gradu velikih tijela.

Kolnik smrti i užarenog kamenja.

Trebam li se ozljeđivati

da osjetim bol,

dizati otrovna kamenja.

Zadani su taktovi po kojima hodam.

Progutat ću pljuvačku,

neću ništa reći.

Igram se i dalje u pješčaniku snova.

Snovi me oblikuju.

Nikad nisam stvarno bio tu,

nikad nisam završio igru,

nikad nisam pisao,

samo sanjao.

4 thoughts on “Igrao sam se izgubljenog pjesnika

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting