hvarski akvarel

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Moje je tijelo val.

Okrećem se i postajem zelena,

modra,plava..

Ispod zatvorenih kapaka,

u dubini moga oka,

kupaju se male sirene

i za tebe plešu opojni ples.

Dok sunce jutrom miluje skale

zman,osmijeh me tvoj

odmah iza ugla čeka.

Mali jutarnji poklon za sreću

u prvoj ulici lijevo.

Tamo gdje sv. Stipon

hrli u zagrljaj moru.

Postjem žedan i omamljena

od ovog mirisa lavande

i nekog tihog sjetnog čekanja…

Reci, imaš li na usni sladak okus vina

i malo meda pod prstima za me?

Vruć je ovaj kamen

na koji sam čistu dušu položila,

samo joj kap treba

da se napoji

i jedan galeb bijeli,

iz tvog oka da poleti.

Ali vrime sluti  na odlazak

i čežnju neutaženu

i more mi šapuće  nježno

da drugoj pripada tvoja obala.

Pod kožu ću smjestiti otok

i sjećanje na kopno tvog tijela,

na koje nisam pristala,

kao što ni brodi ne uplove

u nesigurnu luku

ako sluti na neveru.

Ja ionako ne znam pristati drugačije,

nego srcem cijelim

i biti vjerna uvijek istoj vali;

a jedna kratka ura

i jedno noćno nebo

za to su tako mali

i ne bi svi moji snovi

ni u dva mora stali.

Ponijet ću samo osmijeh

i jedan mali dio jutra,

zelenog,modrog,plavog…

Mediteranski mozaik

za duge kišne dane.

Sunce tiho otkucava podne

na obzorju,

zlatovezom prosiplje pučinu,

riječi mi se igraju u pjesku

jedan,dva…pa devet

Ljubavnu kroniku pišu

iskričava rakova djeca.

26.06.2004 HVAR

One thought on “hvarski akvarel

  1. Lijepo. Samo da se može ispraviti par pravopisnih greškica i bilo bi savršeno.
    Lijepo je otkriti ove ljetne, tople stihove u ove hladne zimske dane. Pozz…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting