Kako da te ne volim moja draga
Kako da te ne ljubim, Ljepotice
i zbog tvojih dolina i zbog tvojih planina
I zbog tvojih gradova i zbog cvjetnih sagova
i zbog tvoga Jadrana i zbog tisuce biser-otoka
i zbog jezera, zbog potoka i rijeka;
a ponajvise te volim moja draga
zbog tvojih casnih i hrabrih ljudi-
tezaka, radnika, ribara
cisti su im obrazi kao planinski izvori…
Kako da te ne volim, moja Ljepotice
i kada si budna i kada snivas
meni i svijetu svoju dusu otkrivas
djevicanski plahu i herojski hrabru.
Tvoj hod po mukama okonca na Krizu
da mi se uskrsla i mlada osmjehujes sada
u sretnom ovom casu , kada
glas Pravde probudi srca milijuna
i zbog toga te, mila, ljubim iznad svega
u zagrljaju tvome sav moj narod dise
a on Pravdu voli od zivota vise.
Ah, kako da te ne volim , moja draga
kao Andjeo cuvar
ispred Naroda moga koracas
buktinjom Pravde je osvjetljeno tvoje lice,
to je lice nase sutrasnjice…
i smijem se, i radujem se, i placem od srece,
moja Ljepotice…
“Rijeka bez povratka”
U Zagrebu, 7. veljace, 2000.