HRAM I

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Hram je, na mjestu gdje sam te srela.

Naši su ga nedosanjani snovi

izgradili umjesto nas.

Svoj sam mu glas i vid

prinijela kao žrtvu

i postala

nijemi lik,

čiji krik

nikada neće doprijeti do tvoga srca.

 

Ponekad navratim ali to je sve rjeđe.

Posjedim malo,

pokvasim suzom vjeđe

i novčić za sreću

bacim,

kako bih

ispunila želju,

želju u nedjelu.

Pa bježim kad shvatim da o tebi opet snatrim.

 

 

Sa početkom zime okovat će stope moje, rime.

Svaka će htjeti ponešto o tebi,

nešto da kaže

pomalo i slaže.

Pa ću

okovana,

usred hrama,

bježati opet od pjesme

koju neko bi pjevao a pjevati se nesmije.

3 thoughts on “HRAM I

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting