Hrabrom pjesniku

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Čujem da te nema dugo pokraj nas

i da već odavno živiš s anđelima.

Ti si bio rijedak što je siguran u spas,

svoje misli predao si svima začetima

 

koji primili su dar od Neba i od Istine

pa su s tobom opjevali suze koje prolaze,

pa su tvoje upoznali strme hridine

što još strše u tvojoj dolini u koju zalaze

 

jer si po njoj prosipao žive iskre postojanja

koje nikad nije pitalo se o velikim stvarima.

Držao si sebe na toj zvijezdi odstojanja,

gotov se izložiti u krajnjim kuloarima;

 

nedodirljiv bio si u svome samosagledavanju

po kojem si upoznao ljude, uzljubio žene,

opjevao svijet i susreo anđele u samopredavanju.

Takva velika sloboda čak i pozaspale prene,

 

zove ih na čuđenje i divljenje, i nemir

zbog te tvoje pjesničke lakoće

što je ponirala u tvoj mali svemir,

koju svatko kukavički zaobići hoće

 

jer pogađa duše duboko u svojoj hrabrosti

i u svojoj znatiželjnoj iskrenosti

što je čovjek rijetko prema sebi nosi.

Licem svoje melankolije i snenosti

 

gađao si ravno u srčane klijetke,

govoreći stvari ozbiljne bez drame,

s anđelima slavio si svoje osobne svetke

tamo gdje su druge duše tužne i same.

 

Kako može ljudska duša biti svoja,

jedinstvena i tako različita

da pogađa mnošvo veliko bez broja

i postavlja mjerila i pita

 

zašto nismo svi do dna ostvareni,

zašto svi se od jedinstvenosti sklanjamo

kad smo Božjom etikom obdareni

da u život skromnošću uranjamo.

11.11.2016. 19:46

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting