Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Duga i hladna noć,
rastopila se u svitanju zore.
Čekala sam kad će proć,
zagledana u mračne prozore.
Hladnoća je dotakla kosti,
točno u trenutku svanuća.
Sjetili su me promrzli prsti,
koliko je daleko moja kuća.
Daleko je i ljubav moja,
nekoj drugoj sada prste grije,
a prazna kuća bez boja,
sjeća na ono što je bilo prije.
Tamo se vratiti ne mogu,
ne želim!
Mogu se samo moliti Bogu,
da što prije izblijedim.