Hazret

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Nikad nemoj zaboraviti drhtaj šatora svoga,
u tichreenu – kad si živa bila;
i ne nudi utjehu nekim pjesnicima drugim.
Ne mogu otići od tebe neranjena duha;
ja sam Hazret Inayat, sin bumbareva tkanja,
i trava što cvjetaju o proljećima.

Koja je planina najveća,
da u njoj sakrijem biće?
Koja je rijeka najdublja,
da u njoj utopim oči?
Ne bježi sa gumna ljubavi – pustahije su svuda zamke razapele;
štono hvataju serafime divne,
u noći mjesečine.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting