Godine

Ah, moje lice više nije bijelo
Niti je više čvrsto ovo tijelo
Par stotina sijedina po kosi
Tek fleševe starosti pronosi

Gledam je i ona gleda mene
Ogledalom provlače se sjene
Zagrle me, nježno me obaviju
Pa prstenove oko duše saviju

Odraz moj kao crte na dlanu
U godine mi desetljeća stanu
Svaka bora kao brazda jedna
Sume svih trenutaka vrijedna

Određuju li ženu njene bóre?
Ili samo vrijednostima zbore?
Kad ih makne, odbaci li sreću
Pa je traži u životnom smeću?

Poput ploče sa zapisom glazbe
Gravura tu je jezik preobrazbe
Ak’ oduzmem bore godinama
Brišem li života glazbu sama?

Možda ipak pustim da se piše
Neka lice iskustvima mi odiše
Da prigrlim spoznaju da starim
A godinama mudrosti podarim

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting