“Gledamo se…”

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

U jednom potpuno stvarnom,
Naslućenom trenu istine,
U kojem skidam,
I poveze i naočare,
Vidim te…

Gledamo se…
Oči u oči,ti i ja.
Ti i sva moja maštanja.
Ti i sva prošlost pokopana,
I ponovo rođena,oživljena…

Gledamo se,
Ja i sva moja nadanja,odgovorna,
Za sve duge godine čekanja.
Ćutimo i sabiramo utiske,
Pretresamo gomile nevješte,
Skrivamo riječi u zanosu izgovorene,
Izvalčimo one najglasnije,
Iza kojih,skrivali smo se,
Koje branile su nas od izdaje…

Gledamo se nijemo u ovom trenu spoznaje…

Poklonili smo se režiseru predstave,
U publiku bacili smo osmijehe…
Veliki smo,
(Oprostili smo sve).

Male su samo suze ostale,
One će da svjedoče,
Jednom…negdje…nekome,
Ko nas poznavao nije.

Reći će,
U tišini su se gledali,
Kada su zadnji čin igrali.
A voljeli su neke igre lude…
Imali su imena,
Kojima su nazivali visine,
U koje nikad kročili nisu.
Imali su ulicu,
U kojoj su se igrali,
I igračke od nemira satkane,
Kojima su se pokrivali.

Imena su velika,
Malim suzama pokrivena,
Stajala,
I spavala,
Dok budni smo se igrali,
Zadnji put prije zvižduka…

6 thoughts on ““Gledamo se…”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting