G e n e v i e v e

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ugledao sam je iznenađeno nekih dana na Pigallu

Nešto, što već znam, poodavno i potajno snivam

Tako predivnu, čudesno lijepu Francuskinju malu

Na pomisao sretnoga događaja i sada još uživam!

 

Prošlo je dosta, danas sam ju sreo na Monmartru

Kako moderna, vesela okolo čuvenim trgom hoda

Zapalila je u mom srcu neponovljivu takvu vatru

Glavu sam, podigao ponosno do nebeskog svoda!

 

Slijedeći puta s društvom šetala je obalama Seine

Da sam ja žarko zaljubljen u nju odmah je saznala

Kad je pred svima njima skrenula pogled na mene

Dala mi mig kako je u mnoštvu sreću prepoznala!

 

Jednom je poslijepodne, Champs-Elysees posjetila

Opazila me, potrčala prema meni posve presretna

U zagrljaju naraslu strastvenost je kao i ja osjetila

No, znali smo da je predugo, usamljena i nesretna!

 

Šećući vidio sam ju ispred muzeja Louvra je stajala

I jako ponosna što me je tu napokon susrela sama

Rekla je da se jadnica još onomad grozno pokajala

Zaplakana, zapitala je zabrinuto što će biti s nama!

 

Genevieve, danas na žalost, nije više među živima!

Kao, mnogo mladi, i ona je otišla, sasvim iznenada

Jesmo li se ikada u životu ponešto osjećali krivima

Što nas koje sreća napušta katkada drsko potkrada!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting