Feniks ponosa

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

posljednja je ovo pjesma posvećena tebi,

nikad više ponos ću zanijekati sebi,

i nikad više ja razloge ću htjeti tražit,

jer u srcu objava tvoje smrti počela je važit,

zar misliš da netko pasti će na stavove tvoje,

kad kukavice u tebi strane ti kroje,

i poštovanje među nama postojalo nije,

a svoje izgubih kad shvatih da razum mi se smije

a osveta učinila ne bi život moj sretan,

jer ispade da poznavalac ljudi i nisam baš spretan

precijenih te, a opako podcijenih sebe,

pa i nije red da jedino krivim tebe,

a nisam to ja-da nasladim se tuđom mukom,

iako mami me misao ako već pođe mi za rukom,

jer plaću ćeš dobit za ono što znaš i radiš,

pa i požnjeti ono što svojim znanjem sadiš,

da, ti znaš stvar poneku o ljubavi, osjećaju,

no odgovornosti pojmovi prekratko ti traju,

ne znam zašto no reakciju nemaš pravu,

kad plačem, kad teško je, kad razbijam glavu,

i ponekad mislim da ego ti ja sam stvorio,

zbog mene sad letiš, vrata zatvora sam ja otvorio

ljubavi je to rad čiji odsjaj još snagu možda ima,

da površinu nije prekrila hladne duše pomrčina

i čuj sad pjesmu zadnju koje si inspiracija,

čuj zvuk srca kojem svijet opet počinje da prija,

i ljudi nisu zadatak koji obavit ćeš stići.

jer ljudi ostat neće, jer ljudi će otići,

teško da dat će da ljubav im bude tvoja imovina,

kad na slici ti nisu ravni već su tvoja lovina,

a zar sliku sačuvat možeš ako okvira nemaš,

prestaro biće hoćeš li bit’ kad igrače nove zatrebaš

One thought on “Feniks ponosa

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting