Eto

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Eto

Umornim korakom sjena se vuče

Skamenjena u hodu od masline do loze

Rukama tvrdim sjećanja se gase

Miluje plodove izrasle iz duše.

Niz kamen izbrazdani sivi nijemi

Suza se cijedi začinjena soli

Doji crvenicu gladnu žednu

Ona sestra djevojka žena mati

Sljubljeni odvajkada godine ih bole.

Nemaju straha zamro je davno

Pobijeći se neda zajedno je usud

Dok kiša suza nju ne odnese

Ponorima strašnim u bezdane tamne.

Ostade napušten sam kamen gol

Nebeske suze odvedoše nevjestu

Nekud daleko daleko u daljine

Zemlju njegovu

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting