Eh…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Volim te … šapnuh,
sred noćne tišine.
I moje se riječi
rasuše po tebi,

poput mjesečine.

 Volim te … rekoh …
kraj ulaznih vrata.
I moje se ruke
ko kazaljke sata,
poklopiše  tik – tak,

oko tvoga vrata.

Volim te … viknuh…
kroz prozor vagona.
I tvoj smijeh se prosu
ko šaka bombona,
i  zazvoni zvonko
ko crkvena zvona
duž cijelog perona

Eh …
 eh … taj tvoj smijeh …

 

8 thoughts on “Eh…

  1. Stih izvire iz stiha, nježno, lagano i zvonko, a slika je potpuna.
    “I tvoj smijeh se prosu
    ko šaka bombona,” stihovi koji daju vedrinu pjesmi bez obzira što vagon odlazi. Vrlo vješto si oslikala dinamiku rastanka na peronu. Pozdrav dyda.

    1. Marija, pjesma je imala namjeru biti vedra, ali budući da je složena kronološki, noć s kojom počinje je ipak malo mirnije okružje i riječi su tada krotkije.U druge dvije strofe sam zadovoljna kako mi je uspjelo unijeti vedrinu uz tik takanje sata i šaku bombona.Ipak, ono što sam htjela prenijeti je povjerenje. Jer ako je povjerenja, rastanci su tužni ali bezbrižni. Thnx na komentaru, znaš da barem jednom tjedno odrecitiram samoj sebi tvoju pjesmu “Rekao si”
      haha…morala sam ti to reći :))pozz

      @freelove…hvala na lijepom komentaru 🙂

      1. Da dyda, osjeća se sreća zbog ljubavi i povjerenja, a ne tuga zbog rastanka. I one ruke koje se ne sklope, nego poklope kao kazaljke sata doprinose dinamici, a cijela je slika simpatična, spontana. Još jednom čestitke.

  2. eh, te čarobne riječi…
    slikoviti stihovi, nježni a zvonki baš poput tog osmijeha zvonkog poput crkvenog zvona…velim ti…jako slikovito,sve sam si zamislila, pozz

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting